Nacionalni park Biogradska gora nalazi se u centralnom dijelu planinskog masiva Bjelasice, između rijeka Tare i Lima. Najveći dio Parka čini rezervat prašume (zauzima površinu od 1600 hektara i jedan je od poslednja tri u Evropi), u slivu Biogradske rijeke i Jezerštice i predstavlja jedno od najstarijih zaštićenih područja na svijetu (još od davne 1878. godine), poznat kao „Knjažev zabran“ ili „Branik“. Starost pojedinih stabala prašume, procjenjena je na preko 500 godina, od kojih su neka i preko 60m visine.

Marija: „Prelijepo jezero okruženo fantastičnom prašumom. Oni koji vole hajking mogu još bolje da iskuse ovaj raj za fotografe. Stvarno predivan nacionalni rezervat sa obilježenim stazama, oblastima za piknik i klupama. Veoma dobro održavan.“
U srcu prašume smestilo se prekrasno Biogradsko jezero, najveće i najpoznatije u nizu ledničkih jezera na području nacionalnog parka. U bistroj jezerskoj vodi ogleda se sva lepota drevne šume dajući joj modro-zelenu boju i čineći pejzaž takvim da ostavlja utisak duboke impresije.

U Parku postoje 26 odvojenih zajednica biljaka, sa oko 2.000 biljnih vrsta, među kojima je 20% endema Balkanskog poluostrva i oko 90 vrsta drveća. Raznovrstan je i životinjski svijet sa 200 vrsta ptica, 80 vrsta leptira, 350 vrsta insekata i tipičnim sisarima (vuk, medvjed, lisica, srna, vjeverica, puh).
Znamenitosti prašumskog rezervata, ostale prirodne vrednosti i pejzažne lepote nacionalnog parka kandiduju ovo područje za uključenje u Svetsku prirodnu baštinu i međunarodni ekološki program „Čovek i biosfera“.
Istorija je na ovim prostorima ostavila duboke tragove. Kulturno-istorijska nasleđa nacionalnog parka čine arheološki lokaliteti, sakralni spomenici i narodno graditeljstvo (katuni, savardaci, brvnare, vodenice). Brojni autohtoni objekti narodne arhitekture u selima i katunima, kuće, brvnare, kule, vodenice rasuti su po obodu prašumskog rezervata planine Bjelasice. A na obodu ovog nacionalnog parka nalazi se manastir Moraca (18. vijek) sa veoma lijepim i značajnim freskama iz 13, 16. i 18. vijeka i najznačajnijim (kod nas) ikonama iz 17. vijeka.
Andrej: „Ovo mjesto moraju posjetiti svi ljubitelji umjetnosti! Slučajno ga ne propustite! Čuo sam da studenti umjetnosti sa Univerziteta u Beogradu dolaze ovamo da uče od starih majstora. A i sama atmosfera u manastiru je nešto posebno.“
Manastir Morača ima veoma bogatu istoriju, a s obzirom da je podignut još davne 1252. godine, bio je i svjedok mnogih značajnih istorijskih događaja. Po jednom predanju, žuti kamen od kojeg je manastir građen, dovođen je iz sela Tušina, tako što je formirana kolona ljudi pa se kamen prenosio iz ruke u ruku. Više puta je bio napadan od strane Turaka, jedno vrijeme razrušen i ponovo obnovljen u 20. veku.

Cio manastirski kompleks sastoji se od dvije crkve – glavne crkve povećene Uspenju presvete Bogorodice i još jedne manje crkve posvećene svetom Nikoli. U sklopu manastirskog kompleksa postoji i konak. Manastirski kompleks okružuju visoki zidovi, na kojima su dvije kapije. Kroz dvorište manastira prolazi potočić koji se potom spušta niz stijene i formira čudesni vodopad Svetigora, koji se uliva u Moraču.
Sjever Crne Gore obično je u sjenci crnogorskog primorja, pa ljudi i ne znaju kakve ljepote krije ovaj kraj. Prvi veći grad u blizini je Kolašin – jedan od najznačajnijih zimskih turističkih brendova Crne Gore. U odnosu na Podgoricu, Kolašin se nalazi na svega sat vremena vožnje našim modernim, klimatizovanim vozilima. Ali, za tih sat vremena prevali se nevjerovatna visinska razlika – gotovo 1000 metara je razlika u nadmorskim visinama Podgorice i Kolašina.

Smješten na planinskom platou, između pravih kamenih grdosija – Bjelasice i Sinjajevine, Kolašin ima niže temperature tokom cijele godine, te naročito godi „bjeguncima“ s vrele obale, i onima koji uživanje ne pronalaze u gužvi. Kolašin mnogi nazivaju i vazdušnom banjom iz koje, naročito ljeti, kreću planinari i izletnici, odlazeci u posjetu fenomenalnim predjelima. Posebno ih privlače Jablanov vrh (2203 m), Troglava (2075 m), Zekova Glava (2116 m), zatim Komovi (2484 m), itd.
Katarina: „Na meniju su uglavnom tradicionalna crnogorska jela, ali mogla sam da pronađem i nekoliko jela koja su zaista veganska.“
Naravno, ako ste ljubitelj uživanja u hrani i isprobavanja tradicionalnih jela i ukusa nemojte propustiti da svratite u neki od restorana na ovom putu. Mi ćemo Vam rado preporučiti lokalne restorane koji nude tradicionalna i moderna jela. Vješte ruke kulinarskih majstora pripremiće Vam jela kakva do sada možda niste probali a koja su specijalitet ovog kraja. Time će Vaša posjeta sjeveru Crne Gore biti upotpunjena.

Call/Viber/Whatsapp: +38268232112
E-mail: office@transfermontenegro.com